Dan 2. Ljubovija – Žljebovi

Buđenje u 7:00, deo kampa koji je bio na zemlji zatičemo prekriven slojem peska, ostatak koji je ostavljen da se preko noć osuši, sada je potpuno mokar i sve do petog dana nećemo biti suvi.

1.

2.

3.

Doručak, pakovanje i jutarnje pripreme, nabavka zaliha i konačno pokret u 9.  Granica je na svega 5km od nas.

4.

Na prelazu nas zbunjeno dočekuju carinici. Šef smene izlazi da bi nas pozdravio. Zatečeni reakcijom, konstatujemo da verovatno biciklisti pod opremom ne prolaze često tuda, na šta dobijamo odgovor da je početkom proleća prošao neki Slovenac na “onom, ležećem biciklu”, ali se ne sećaju kada je od biciklista putnika pre toga neko prošao.

5.

U 9:40, prelazimo most na Drini i ulazimo u BiH. Nakon 3km ulazimo u Bratunac (180mnv). Na ulasku pitamo policijsku patrolu kojim putem da idemo za Han Pijesak i umesto odgovora dobijamo policijsku pratnju koja nas sprovodi do izlaza iz grada.

6.

Počinje kiša, sakrivamo se u garažu neke kuće na izlasku iz Bratunca. Kiša ne prestaje pola sata, te ionako mokre stvari umotavamo u kese za smeće i polazimo, nije nas poteralo vreme već mokri pas koji nam se zbog grmljavine pridružio u garaži, i počeo da širi neopisivi smrad.

7.

8.

9.

Oko 15:30 krećemo ka Pecki. Predivan put kroz zelene predele prepune najukusnijih kupina koje sam imao prilike da probam.

10.

11.

12.

13.

Nakon pola sata vožnje po kiši, ona konačno prestaje, a mi vozimo dalje i nakon 40km od Ljubovije ulazimo u Miliće (265mnv).

14.

15.

Nastavljamo prema Vlasenici. Počinje uspon. Na drugoj trećini uspona ka Vlasenici počinje jeziv pljusak, ponovo bežanija, ali ovog puta se nalazimo u divljini, te nam je šuma jedina opcija. Sva petorica se zavlačimo ispod šatorskog krila i čekamo. Ubrzo postaje suviše zagušljivo, a pošto kiša ne jenjava odlučujemo se na pokret.

16.

Konačno, na 53km ovog dana, na 580mnv ulazimo u Vlasenicu. 15 je sati. Stajemo na prvoj benzinskoj pumpi, grejemo se na aparatu za sušenje ruku, okrepljujemo se u njihovoj prodavnici i u razgovoru sa pumpadžijom (koji nas je detaljno sve ispitao) saznajemo da do prevoja imamo još 400m visinske razlike i oko 10km puta. Ovo uopšte ne zvuči loše jer po takvoj kiši sve osim uspona bilo bi pogubno po naše zdravlje, takođe, bolje je voziti uzbrdo po hladnijem vremenu nego po žegi kakvu smo predhodnog dana imali. ..

17.

Ipak svesni smo da ćemo se na 1000mnv posmrzavati.

18.

19.

20.

21.

12,5km dalje i 600m više psujući familiju samouverenom pumpadžiji izlazimo na prevoj na 1200mnv pri temperaturi od oko 5 stepeni.

22.

 

23.

24.

Na svu sreću kiša polako prestaje. Pet je sati poslepodne, a mi smo toliko gladni da bi smo i smrznutog četnika bez hleba pojeli, tu je prva kafana. Šipak, gazda kaže da nema ničega za klopu, pijemo vreli čaj i ledenu koka kolu i nastavljamo ka Han Pijesku, koji je na svega kilometar pred nama.

25.

26.

Ovde, na 75. km ovog dana i na 1100mnv nalazimo pljeskavičarnicu koju nam je gazda kafane preporučio, naručujemo turu, pa još jednu, zatim pivo, pa banane, nešto slatko i sve to s' nogu, ispred kioska. Usput gledamo automobile i shvatamo da smo došli u zemlju u kojoj su završili svi golfovi broj 2 ove planete.

27.

Punog trbuha nastavljamo dalje, ka današnjem cilju, po imenu Žljebovi. Punog trbuha i delimično osušeni možemo da se posvetimo i razgledanju predela kroz koje prolazimo, fenomenalni su, a u oblacima kroz koje vozimo izgledaju još bolje.

28.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

Stižemo u Žljebove 93. kilometar današnjeg dana, 950mnv, tačno u 19h. 2 kuće, kafana i prodavnica, gledamo gde da se zabodemo i da bi se posavetovali ulazimo u kafanu, naravno. Unutra zatičemo vesele šumare, spremne da pomognu. Objašnjavaju nam da je tu sve privatno, ali 2 km niže imamo državnu šumu, prepoznaćemo je po klupi i stolu pored puta. Srećni zbog ispunjenog dnevnog plana uzimamo još turu sarajevskog za poneti (piva naravno) i jogurt u koji potapamo šitaki koji nas je sve spasao zatvora na ovome putu. Dok dodatnu opremu pakujemo na bicikle, sa brda doleće, naravno, golf broj 2. Jedva se zaustavlja pokušavajući da izbegne krave koje su mu se isprečile na putu. Iz golfa nas posmatra mortus pijani šumar sa nešto manje pijanim navigatorom na mestu suvozača. Pita nas za poreklo, a kada saznaje da smo iz Pančeva + jedan iz Zemuna, blagoslovi nas. Primećujem da mu je auto raspad. Pitam da gde mu je prag od auta, a on nesposoban da se okrene i pogleda, nišani u retrovizoru. Kada je shvatio šta je pitanje bilo prodere se “OOOOOOOTPALO!!!” stiska gas i gubi se u oblaku dima. Baš nam je ulepšao dan i podario nam uzrečicu za čitav put.

39.

Do 7:30 pronalazimo idealno mesto za novi logor (920mnv), u šumi, na brdu, sa pogledom na nešto za šta smo još u Valjevu naučili da nije potok nego reka. Dan završavamo sa oko 96km i približno 1300m visinskog uspona. Noć je mirna, šumari su obećali da će svratiti da nas posete, ali izgleda da je alkohol učinio svoje, kiša nas je samo okvasila, ali dovoljno da nam stvari ostanu potpuno mokre.

40.

Detaljna mapa staze

Visinski profil staze