Dan 4. Kalinovik – Čitluk

Nakon noći, u kojoj smo zbog raznih zvukova isprekidano jedva skupili dovoljno sna, ustajemo oko 6:30. Kamp izgleda znatno drugačije nego prethodne večeri, tokom noći je po sred našeg kampa prošlo krdo krava ostavljajući svojevrsni trag. Presrećni smo što su nam šatori netaknuti kao i sve stvari koje su konačno uspele da se delimično osuše. Više puta  se slikamo, pošto smo očarani lokacijom kampa, koju nismo imali vremena da prethodne večeri detaljno pogledamo zbog žurbe da se smestimo pre mraka.

1.

2.

Pored samog kampa protiče rečica, 100m dalje je pravo malo jezero, okruženi smo stotinak metara visokim brdima.

3.

Iznad samog kampa nalazi se 50-ak metara visoki most čelične konstrukcije popločan drvenim daskama, tuda prolazi glavni put. Na sreću put nije previše prometan, jer od prelaska automobila preko mosta odjekuje kilometrima naokolo.

4.

U 8 konačno spakovani polazimo ka Nevesinju. Na  samom polasku putari pred nama zakucavaju tablu da je tunel zatvoren od današnjeg dana. Odlaze, a mi ne stižemo da se raspitamo gde je taj tunel. Žurimo kako bi smo prošli kroz tunel, ako je to moguće. Put prolazi nevereovatnim predelima, prastare šume, kameni mostovi,....

5.

6.

7.

8.

9.

Konačno u 9:10, 13km od kampa na 820mnv prestaje asfaltni put, prisećamo se svih upozorenja sagovornika predhodnog dana i sada nam postaje jasno zašto su svi tvrdili da se tuda ne ide na more. Dolazimo i do tunela, tačnije otvora u steni, dugog svega 10-ak metara na samoj litici. Tunel se proširuje, pa će zbog toga biti zatvoren, priprema se miniranje, do sada ništa veće od tamića nije moglo proći. Citiram lokalca jednom neki neupućeni šofer nije mogao provuć' kamion kroz ovaj tunel, falilo mu samo par cm. Kažu mu ovdašnji ljudi koji su se tom zgodom tu zatekli: izduši malo gume pa ćeš proć. A on će na to: pa nisam zapeo gumama nego ceradom”.

10.

Na izlasku iz tunela pred nama je put koji izgleda kao da se nalazimo na Andima. Put širine da se 2 vozila nikako ne mogu mimoići je prosečen na gotovo vertikalnoj litici visine nekoliko stotina metara. Sa desne starne, daleko dole je Neretva (izvor je 20-ak km od nas), a preko reke odron Velja Strana. Sa leve strane zid kome vrh ne vidimo.

11.

12.

14.

15.

16.

Počinjemo fantastičan offoroad spust ka Ulogu.

17.

4,5km od tunela, na 660mnv ulazimo u neko mesto, GPS nam pokazuje da je to Ulog. Zaustavljamo se ispred prve kuće, gazda nas gleda preko tarabe. Zbunjen je što vidi nekoga na biciklu, pita nas odakle smo, kada mu kažemo da dolazimo iz Pančeva, nastupa nekoliko sekundi tišine, procesuira podatak, verovatno pretraživši u glavi kartu BIH učitava kartu stare Juge, konačno pronalazi Pančevo. “U JE** TE! A dokle idete?”, Kada mu odgovorimo da idemo ka Splitu ponavlja isti uzvik, ali on je prvi koji nam je rekao da se tuda može do Mostara, konačno neko ko nam pruža podršku. Dolazimo do centra Uloga, tu je i nekakav most na Neretvi i 2 bircuza, po jedan sa svake strane mosta. Sedamo u prvi, pitamo šta može da se pojede, gazdarica nam nudi viršle, naručujemo po 4 komada, a ona odgovara da nema dovoljno i da će nam pripremiti po 3 komada. Uz to uzimamo i čaj. 9h je i 30 minuta, raspitujemo se kod gostiju (lokalnih vatrogasaca) kakav je put do Plužina, dobijamo nepovoljne informacije.

18.

Polazimio u 10:15 i već na drugoj strani mosta nas dočekuje znak da nam predstoji 8km uspona nagiba 12%, 2 sata kasnije ćemo shvatiti da je to bila štamparska greška, trebalo je pisati 12km, a nagib 8%.

19.

Tokom uspona neprekidno imamo pogled ka planinama i kanjonu iz koga smo došli.

20.

21.

22.

 

23.

24.

25.

26.

Polako prelazimo visinu od 1200mnv i naziremo kraj našeg uspona.

27.

Na prevoju smo u 12:00 (11,5km od Uloga na 1260mnv), pred nama se ukazuje zelena, valovita visoravan Morine, kojoj se kraj ne može ni naslutiti, a odmah pred nama jezero. Jedino što remeti kontinuitet valovitih zelenih pašnjaka je naš put, žuta vijugava linija koja se u daljini gubi.

28.

29.

30.

31.

32.

Jedan po jedan, u razmaku od 15-ak minuta iz suprotnih smerova nailaze 2 potpuno terenski opremljena džipa i gube ubrzo u oblaku prašine. To su prvi znaci života i civilizacije koje smo videli još od Uloga. Kilometrima jednolični predeli, ali ne smeta, izgledaju potpuno drugačije od ičega što smo do sada videli, zato ovaj predeo i zovu “Evropski Tibet”.

33.

34.

35.

36.

U daljini se nazire nešto što podseća na gomilu kauča razbacanih po travi sa obe strane puta. Dok prilazimo shvatamo da smo u potpunoj nedođiji naišli na nekropolis, skupina od 30-ak stećaka, sa zbog mnogovekovne izloženosti surovim vremenskim uslovima, jedva prepoznatljivo uklesanim detaljima, lokacija 3,5km od prevoja, na 1230mnv. Kasnije saznajemo da se ovo zove “Svatovsko groblje” i nalazi se ispod vrha Kršna jela. Osećaj, kao da smo se našli u petom nastavku Indijane Džonsa.

37.

38.

U nastavku puta, vegetacije počinje postepeno da se menja, nailazimo na nekoliko jezeraca.

39.

40.

5km od "Svatovskog groblja", na 1180mnv, put polako ulazi u kanjon Surdup i otpočinjemo spuštanje. Kanjon postaje sve dublji, adrenalin je proradio i kočnice se sve slabije stiskaju, neverovatno, ali teret koji nosimo stabilizuje nam bicikle, zemljani put polako prelazi u makadam. Konačno, doslovce, ulećemo u Plužine na 43. km današnjeg dana na 1050mnv. 2km dalje, vozeći se kroz selo, na 920mnv se uključujemo na put Foča - Nevesinje. 14h je, vozimo po ravnom, asfaltnom putu i ulazimo u Nevesinje na pedeset i sedmom kilometru i 890mnv. Konstatujemo da Nevesinje u mnogome podseća na Trebinje. Odmaramo se oko pola sata, guramo bicikle pešačkom zonom i polazimo ka Mostaru. Ponovo uspon! Put je asfaltni, ali je nagib ogroman, naročito posle svega što smo ovog dana već prošli, 4km od Nevesinja izalazimo na 1095mnv.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

3:15, izlazimo na prevoj i spust počinje. 35km do Mostara, već ga u daljini možemo naslutiti. Odličan, široki asfaltni put bez gotovo ikakvog prometa i ozbiljnijih krivina, doslovce smo se sa 1100mnv teleportovali na 80mnv (jednom se zaustavivši kako bismo fotografisali utvrđenje  sa suprotne strane kanjona kojim se spuštamo). Vozimo ka Mostaru, ostalo je još nekoliko kilometara, ali 40 celzijusa nam, nakon predhodno prijatnih  20-ak, pravi pakao.

49.

50.

Ulazimo u Mostar (15:50) i izlazimo na Neretvu kako bi pronašli stari most, a samim tim neko mesto za, ovog puta zaista, zasluženi ručak. 

51.

52.

53.

U kaldrmisanoj ulici, koja prati Neretvu, na stotinak metara od novog – starog mosta nalazimo kafanu ispred koje nas dočekuje gazda tvrdeći da se jedino kod njega mogu pojesti bolji sarajevski ćevapi od onih iz Sarajeva, nasedamo! Ćevapi su zaista odlični, a tu je i sarajevsko pivo. Pokušavamo da saznamo gde je čuveni spomenik Brus Liju, međutim, dobijamo informaciju da od njega nije mnogo ostalo, polomili su ga svega par nedelja nakon postavljanja.

54.

(smiling face)

55.

Nakon odmora, punih stomaka polazimo ka starom mostu. Razočaranje, most ni iz daleka ne deluje kao onaj koga se sećamo sa slika iz 80-ih, betončina je sveprisutna. Još dok smo ulazili u Mostar, a i tokom našeg ručka primetili smo nabildovanog lika u kupaćim gaćama koji se šeta po ogradi mosta i izgleda kao da će svakog trenutka skočiti. Dok prelazimo most shvatamo da je to prevarant koji navodno sakuplja novac za skok. Za 2 sata je prevario gomilu stranaca i uzeo im novac, ali još nije skočio, ko zna koja je tarifa.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

Konačno u 18h polazimo dalje. Na izlazu iz Mostara nailazimo na benzinsku pumpu na kojoj stoji znak da ima tuševe. Nažalost, spremačica kod koje su ključevi od tuša još nije stigla na posao. Ne smeta, okupali smo se kao pačići u lavaboima WC-a, propraćeni zblanutim pogledima nekolicine nesrećnika koji su ušli u WC.

62.

Polazeći sa pumpe shvatamo da smo na pogrešnom izlasku iz grada, vraćamo se i pratimo GPS. Vozimo kroz nekakvo predgradje, i nakon pola sata motanja po naselju odlučujemo da batalimo navigaciju i raspitamo se kuda za Čitluk. Kratko ošišani baja sa Tompsonovim znakom oko vrata nam najljubaznije objašnjava kuda da idemo. Vraćamo se 5km natrag i počinjemo još jedan uspon. 22km od Mostara (računajući i 12km pogrešnog puta) završavamo uspon sa 45mnv na 300mnv, i pošto je sumrak pred nama shvatamo da je to prvi dan kada nećemo uspeti da ostvarimo dnevni plan.

63.

64.

65.

Nakon 4km odvajamo se sa glavnog puta u potrazi za mestom za kamp. 1km dalje, nizbrdo, u sred naselja pronalazimo prazan plac, zarastao u šiblje i odlučujemo da duboku u tome placu postavimo logor. Nalazimo nekoliko dobro sakrivenih ravnih metara kvadratnih i u 8h tu postavljamo šatore i večeramo u najvećoj tišini, znajući da se nalazimo na privatnom posedu okruženom drugim vikendicama. Šator ne pokrivamo pošto na nebu nema ni oblačka, mrežu zatvaramo kako bi se zaštitili od insekata.
Prešli smo 122km, napravili oko 1650m uspona i 40km offroad vožnje.

 

 

Detaljna mapa staze

Visinski profil staze